Translate

Showing posts with label Stars. Show all posts
Showing posts with label Stars. Show all posts

Tuesday, March 31, 2015

Sunset


Yesterday I saw a beautiful sunset, marvelous colors, the extraordinary tranquility that comes of an evening at the time of sunset. The light is entirely different and all that I've retained. The mind has taken it in and next day, in an office, or in a school, or in the kitchen, or when I'm by myself, I look to that delight. It comes up in me naturally and then I'm looking out of the window, hoping to see that again. But it never happens again, because the mind looks at the new sunset with the old mind, with old memories. But if you can die to the sunset of yesterday, totally, then you can look at the new sunset...




Saturday, March 14, 2015

Blijedo Plava Tacka

Sa ovog udaljenog mijesta, Zemlja mozda izgleda beznacajna, ali za nas je drugacije. Pogledajte ponovo tu tacku. To je ovde. To je dom. To smo mi. Na njoj, svi koje volite, svi koje poznajete, svi za koje ste ikad culi, svako ljudsko bice koje je ikad postojalo zivjelo je tu. Skup svih nasih radosti i patnji, hiljade samouvjerenih religija, ideologija i ekonomskih doktrina, svaki lovac i svaki skupljac, svaki heroj i svaki plasljivac, svaki stvaralac i razarac civilizacije, svaki kralj i seljak, svaki mladi zaljubljeni par, svaka majka i svaki otac, dijete puno nade, pronalazac i istrazivac, svaki ucitelj morala, svaki korumpirani politicar, svaka superzvjezda, svaki vrhunski vodja, svaki svetac i gresnik u istoriji nase vrste svi smo zivjeli tamo, na cestici prasine zaklonjenoj zrakom Sunca.
Zemlja je veoma mala scena u nepreglednoj kosmickoj areni. Sjetite se rijeka krvi koju su prolili svi oni generali i vladari, da bi u slavi i trijumfu postali momentalni vladari dijelica tacke. Sijetite se beskrajnih okrutnosti pocinjenih od strane stanovnika jednog piksela prema jedva prepoznatljivim stanovnicima nekog drugog coska, njihovih toliko cestih nesporazuma, tolike njihove zelje da ubiju jedni druge, njihove zarke mrznje.
Nase zablude, nase umisljeno samouvazavanje, obmana da imamo neki privilegovani polozaj u svemiru su suocene sa ovom blijedom tackom. Nasa planeta je usamljena mrlja prekrivena velikom kosmickom tamom. U nasoj bezizrazajnosti u svom tom prostranstvu, ne postoji nikakav znak da ce pomoc doci s nekog drugog mijesta da nas spasi od nas samih.
Zemlja je jedino mijesto za koje znamo da sadrzi zivot. Ne postoji ni jedno drugo mijesto, bar ne u skoroj buducnosti, dje bi nasa vrsta mogla migrirati. Posjetiti, da. Naseliti, ne jos. Svidjalo vam se ili ne, Zemlja je mijesto dje se trenutno nalazimo.
Kazu da je astronomija pokorno iskustvo koje izgradjuje karakter. Vjerovanto ne postoji bolji pokazatelj gluposti, ljudske sujete od ove slike naseg svijeta sa udaljenosti. Za mene, ona naglasava nasu odgovornost da se jedni prema drugima odnosimo ljubaznije, i da sacuvamo i negujemo blijedo plavu tacku, jedini dom za koji znamo...



Wednesday, July 23, 2014

I have loved the stars too fondly to be fearful of the night

Our lives, our past and our future are tied to the Sun, the Moon and the stars…
We humans have seen the atoms which constitute all of nature and the forces that sculpted this work…
And we, we who embody the local eyes and ears and thoughts ...and feelings of the cosmos, we have begun at least to wonder about our origins — star stuff contemplating the stars, organized collections of ten billion billion billion atoms, contemplating the evolution of nature, tracing that long path by which it arrived at consciousness here on the planet earth…
Our loyalties are to the species and to the planet. We speak for Earth. Our obligation to survive and flourish is owed not just to ourselves but also to that cosmos, ancient and vast from which we spring!
We are one species. We are star stuff harvesting star light.